Natrag
Objašnjenje(Ažurirano 11. travnja 2026.)

Zašto je gorivo u Luksemburgu tako jeftino?

Luksemburg dosljedno ima najniže cijene goriva u zapadnoj Europi. Razlog nisu naftne rezerve — riječ je o smišljenoj poreznoj strategiji koja malu zemlju pretvara u najveću benzinsku postaju Europe.

Razlika u cijeni na crpki

Prijeđite granicu iz Njemačke, Belgije ili Francuske u Luksemburg i razliku u cijenama primijetit ćete odmah. Benzin u Luksemburgu obično košta 15–25 centi po litri manje nego u susjednim zemljama. Za spremnik od 50 litara to je ušteda od 7,50 do 12,50 € — po jednom punjenju.\n\nTo nije mala razlika. Tijekom godine, dnevni putnik koji toči jednom tjedno štedi 400–650 € u usporedbi s točenjem u Njemačkoj ili Belgiji. Nije ni čudo da su benzinske postaje uz luksemburške granice stalno prepune.

Sve se svodi na trošarinu

Cijena goriva na crpki sastoji se od tri dijela: troška proizvoda (otprilike sličnog diljem Europe jer se trguje na međunarodnim tržištima), trošarine (fiksni porez po litri) i PDV-a.\n\nStrategija Luksemburga je jednostavna: držati trošarine tako niskima koliko pravila EU-a dopuštaju. Dok Njemačka naplaćuje oko 0,65 €/L trošarine na benzin, a Nizozemska više od 0,80 €/L, Luksemburg naplaćuje samo oko 0,46 €/L — blizu minimuma propisanog EU-om.\n\nU kombinaciji s nižom stopom PDV-a (17 % naspram 19–21 % u susjednim zemljama), to stvara značajnu cjenovnu prednost. Trošak proizvoda je praktički identičan — riječ je čisto o razlici u porezu.

Poslovni model turizma goriva

Evo izvanrednog dijela: procjenjuje se da 75 % svega goriva prodanog u Luksemburgu ide nerezidentima. Zemlja prodaje daleko više goriva nego što bi njezinih 660.000 stanovnika ikada moglo potrošiti.\n\nTo je namjerno. Luksemburg ostvaruje znatne porezne prihode od prodaje goriva — čak i uz niske stope, golemi volumen godišnje donosi stotine milijuna. To je jedan od najpouzdanijih izvora prihoda zemlje.\n\nZanimljiva činjenica: Luksemburg godišnje proda približno 2,5 milijardi litara goriva. S tek 660.000 stanovnika to je oko 3.800 litara po stanovniku — otprilike 5 puta više od prosjeka EU-a. Očito, većinu troše više od 200.000 prekograničnih dnevnih putnika i tranzitni promet.\n\nZemlja ima više benzinskih postaja po stanovniku nego ijedna druga članica EU-a, a većina je koncentrirana uz granične ceste i autoceste.

Ekološka kontroverza

Ova porezna strategija privukla je kritike. EU procjenjuje da politika jeftinog goriva Luksemburga uzrokuje otprilike 3–4 milijuna tona dodatnih emisija CO2 godišnje — jer vozači rade nepotrebne zaobilaznice kako bi jeftino natočili.\n\nEkološke skupine dugo pozivaju na usklađene poreze na gorivo u EU-u kako bi se okončala ova „utrka prema dnu". EU je odredio minimalne stope trošarina, ali razlika između minimuma i stvarnih stopa u zemljama s visokim porezima ostaje ogromna.\n\nLuksemburg postupno povećava svoje trošarine — 2023. godine povisio ih je za 1 cent po litri. No tempo povećanja dovoljno je spor da se održi cjenovna prednost. Zemlja je zarobljena između ekoloških obveza i prihoda koje ova strategija stvara.

Hoće li potrajati?

Nekoliko čimbenika moglo bi umanjiti prednost luksemburškog turizma goriva:\n\n- Pritisak EU-a za granične ugljične prilagodbe i usklađivanje minimalnih poreza\n- Porast električnih vozila (EV-ovima ne treba jeftini luksemburški benzin)\n- Rastući domaći i međunarodni pritisak na klimatsku politiku\n- Luksemburški vlastiti ciljevi ugljične neutralnosti za 2050.\n\nMeđutim, sve dok trošarine ostaju u nacionalnoj nadležnosti i EV-ovi još nisu dominantni, jeftino luksemburško gorivo nastavit će privlačiti vozače iz cijele zapadne Europe. Riječ je o udžbeničkom primjeru porezne konkurencije u EU-u — zakonitom, učinkovitom i duboko spornom.

Podaci iz službenih izvora EU.