Kako je energetska kriza preoblikovala europske cijene plina

Desetljećima je Europa gradila svoj energetski sustav na jeftinom ruskom plinu iz plinovoda. Rusija je 2021. isporučivala oko 40 % prirodnog plina EU-a — otprilike 155 milijardi kubičnih metara godišnje. Prosječna cijena plina za kućanstva u EU-u bila je na udobnoj razini od 5.07 ct/kWh.

Ova ovisnost nije bila slučajna. Njemački plinovodi Sjeverni tok, dugoročni ugovori s Gazpromom i sama ekonomija plina iz plinovoda (jeftinijeg od UPP-a) učinili su Rusiju prirodnim dobavljačem. Čak i nakon ruske aneksije Krima 2014., trgovina plinom nastavila se uglavnom bez prekida.

Kada je Rusija napala Ukrajinu u veljači 2022., svijet energetike promijenio se preko noći. Rusija je postupno smanjila protok plina kroz Sjeverni tok 1 na minimum, a zatim su u rujnu 2022. plinovodi sabotirani.

Cijene plina otišle su u slobodan pad — ali prema gore. Prosječna cijena za kućanstva u EU-u skočila je do prve polovice 2023. na 11.40 ct/kWh, otprilike udvostručivši se u odnosu na razine prije krize. Nizozemski plinski benchmark TTF, europska referentna cijena, u kolovozu 2022. dosegao je zapanjujućih 340 €/MWh — 20 puta više od povijesnog prosjeka.

Zanimljiva činjenica: na vrhuncu je prirodni plin po jedinici energije bio skuplji od sirove nafte — situacija koja se u modernoj povijesti nije dogodila.

Odgovor EU-a bio je brz i iznenađujuće učinkovit:

1) UPP terminali: Europa je u rekordnom roku izgradila ili proširila više od 20 terminala za uvoz UPP-a. Njemačka je u manje od godinu dana prešla s nultog UPP kapaciteta na tri plutajuća terminala.

2) Diversifikacija dobavljača: Norveška je postala najveći dobavljač plina Europi. Izvoz američkog UPP-a u Europu utrostručio se. Katar i Alžir popunili su praznine.

3) Smanjenje potražnje: Potrošnja plina u EU-u pala je 18 % u 2022. i još 7 % u 2023., zahvaljujući mjerama energetske učinkovitosti, blagim zimama i industrijskim pomacima.

4) Vladina intervencija: gornje granice cijena, subvencije i porezna smanjenja u svim državama članicama EU-a. Samo je Njemačka potrošila 200 milijardi € na energetsku potporu.

5) Zahtjevi za skladištenje: Nova uredba EU-a propisuje 90-postotnu ispunjenost skladišta do 1. studenoga svake godine.

Prosječna cijena plina za kućanstva u EU-u pala je s 11.40 ct/kWh (vrhunca) na 9.43 ct/kWh danas (2025-S2) — pad od -17.2 %. Međutim, cijene ostaju znatno iznad razina prije krize od 5.07 ct/kWh.

Oporavak cijena bio je neujednačen. Zemlje koje su bile najviše ovisne o ruskom plinu (Njemačka, Austrija, Italija) vidjele su najveću volatilnost. Zemlje s raznolikim izvorima opskrbe (Španjolska, Portugal, sa svojom UPP infrastrukturom) brže su se oporavile.

Ruski plin iz plinovoda prema Europi pao je sa 155 bcm/god. na manje od 20 bcm — uglavnom preko posljednje preostale rute kroz Ukrajinu, čije je važenje isteklo u siječnju 2025.

Europsko tržište plina temeljito se promijenilo:

• UPP sada isporučuje više od 35 % europskog plina (u odnosu na 20 % prije krize)
• Cijene plina strukturno su više zbog skupljeg UPP-a u odnosu na plin iz plinovoda
• Industrijska potražnja za plinom trajno je smanjena jer su tvornice prešle na struju ili se preselile
• Proširenje obnovljive energije ubrzano je, smanjujući potražnju za plinom za proizvodnju električne energije

Energetska kriza, iako bolna, možda je ubrzala europski zeleni prijelaz za desetljeće. Era jeftinog ruskog plina je završila — i Europa se ne vraća natrag.