Negativne cijene električne energije: kada vam proizvođači plaćaju da trošite struju

Negativne cijene električne energije znače točno ono kako zvuči: proizvođači struje plaćaju kako bi mogli predati električnu energiju u mrežu, umjesto da za nju budu plaćeni. Cijena -50 EUR/MWh znači da proizvođač plaća 50 EUR za svaki proizvedeni megavatsat.\n\nNije riječ o teorijskom konceptu — događa se redovito. Samo u Njemačkoj je 2023. bilo više od 300 sati negativnih veleprodajnih cijena, a trend raste. U 2024. broj je premašio 450 sati. Dana 20. travnja 2024. (Uskrsna nedjelja) njemačke veleprodajne cijene bile su negativne 12 sati zaredom, dosežući čak -87 EUR/MWh.

Električna energija ima jedinstveno svojstvo: (zasad) se ne može ekonomično pohranjivati u velikim količinama. Ponuda se mora u stvarnom vremenu, svake sekunde, poklapati s potražnjom. Kad ponuda premaši potražnju, cijene padaju — i mogu otići u minus.\n\nGlavni pokretač je obnovljiva energija. Solarni paneli proizvode najviše struje oko podneva, a vjetroturbine generiraju energiju kad god puše vjetar — bez obzira treba li je netko. Na sunčane proljetne vikende (niska industrijska potražnja + visoka solarna proizvodnja) ponuda znatno premašuje potražnju.\n\nNo zašto se konvencionalne elektrane jednostavno ne ugase? Iz dva razloga:\n\n1) Nuklearne elektrane ne mogu brzo smanjiti snagu — treba im više dana. Radije prihvaćaju negativne cijene nekoliko sati nego da prođu skup ciklus gašenja i ponovnog pokretanja.\n\n2) Neki proizvođači iz obnovljivih izvora primaju zajamčene otkupne tarife i isplaćuju im se bez obzira na tržišnu cijenu, pa nemaju poticaj zaustaviti proizvodnju.\n\nZanimljivost: najniža ikad zabilježena cijena električne energije u Njemačkoj bila je -500 EUR/MWh na Božić 2023. Pri toj bi se cijeni tvornici koja troši 1 MW plaćalo 500 EUR na sat samo da ostane u pogonu.

Za većinu potrošača s fiksnim ugovorima negativne veleprodajne cijene ne mijenjaju ništa — tarifa ostaje ista. No postoje dobitnici:\n\n- Kupci s dinamičnim tarifama: U Njemačkoj pružatelji poput Tibbera i aWATTara nude tarife koje prate satnu veleprodajnu cijenu. Kad cijene padnu u minus, tim se kupcima zapravo plaća da troše struju — uključivanje perilice posuđa, punjenje električnog automobila ili zagrijavanje vode ih ne košta ništa (ili im čak donosi novac).\n\n- Veliki industrijski potrošači: Tvrtke s fleksibilnom proizvodnjom mogu energetski zahtjevne procese pomaknuti u sate s negativnim cijenama i troškove struje pretvoriti u izvor prihoda.\n\n- Operateri baterijskih spremnika: Kupuju jeftino (ili im se plaća za punjenje), prodaju kad cijene skoče. Rastući broj baterija mrežnog razmjera djelomično je osmišljen upravo za iskorištavanje tog cjenovnog obrasca.\n\n- Susjedne zemlje: Kad Njemačka ima višak struje, ona po negativnim cijenama teče u susjedne zemlje — što zapravo subvencionira njihove potrošače.

Negativne cijene istodobno su priča o uspjehu i znak upozorenja:\n\nDobra strana: dokazuju da obnovljivi izvori mogu (i proizvode) ogromne količine struje. Kapacitet postoji.\n\nProblem: mreža i tržišni dizajn nisu sustigli. Ključni izazovi:\n\n- Pohrana: Europa treba puno više baterijske i reverzibilne hidroenergetske pohrane da apsorbira višak proizvodnje i otpušta ga u vršnim satima.\n- Fleksibilnost mreže: Veća fleksibilnost na strani potražnje (pametno punjenje električnih vozila, toplinske crpke s toplinskom pohranom) mogla bi upiti višak ponude.\n- Reforma tržišta: EU raspravlja o reformama za bolju integraciju obnovljivih izvora, uključujući ugovore o razlici koji bi smanjili utjecaj negativnih cijena na proizvođače.\n- Interkonekcije: Bolje prekogranične veze mogle bi raspodijeliti višak snage tamo gdje je potreban.\n\nKako kapacitet obnovljivih izvora nastavlja rasti — EU cilja 42,5 % obnovljivih izvora do 2030. — negativne cijene postat će sve češće. Pitanje nije hoće li se događati, nego može li Europa izgraditi infrastrukturu koja će ih učiniti korisnima, a ne rasipnima.